top of page

Radovi učenika

  Moja škola             Me jadi

Ne bin je gambija...              Ča je to jubav?  

             Gdje je nestala Bašćanska ploča?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                              

U jutro dica na hodniku ćakulaju
i zajno o glupostima brontulaju.
Jeni ćakulaju o igricama
drugi o ljubavnim problemima
a ritko koji
o školi broji.
Kad zvono zazvoni
va razrede poteču svi.
Ki ča ima se pronta
i da učiteljica dojde čeka.
Matematika u ranu zoru
kako da se penješ na najveću goru.
Hrvatski kad počnemo
svi zajno zaspemo
a kad učitelj David pride
na stolicu se komodno side.
Za vjeronaukon dica se zajno smiju
aš učitelja Antu vajk zezaju.
Tjelesni da malo kukove razgibamo
i da koju s baloton zaigramo.
I još čuda predmeti imamo mi
ma sad ki to već broji.
Va peticu sada rado gremo
pa po pametnoj ploči
s učiteljicon Nikon pišemo.
Pod marendon svi u vrsti
ruke prat, ma nama se zmoče samo prsti
a kad teta kuharica ništo dobro pronta
pole se lagje va školi pensa.
Pod malin odmoron
svi viču, svi laju
a učitelji ki, zajno znaju.
Kurjeru čekaju sva dica uzgora
i pole njih u školi tiho bit mora.
Va školu svaki dan gremo
a za doma se raj čekamo.
 
                             Klara Juričić

 

 

Moja učitelica

 je  prava.

Voli se smijat,

ćakulat i škercat,

ma čuda puti

nan ne more

stat na kraj

pak mora i vikat.

 

Učitelica nan

z gušton da pet,

ja je nebin ganbija

 za celi svet!

                 Toni Sironić




 

- Evo, to bi bilo to o Akademiji znanosti i umjetnosti... - rekao je turistički vodič. - Zatvaraj vrata! Zovi policiju! Nestala je! Upomoć, policija! -vikao je zaposlenik u Akademiji. - Što se desilo? Što je nestalo? - upitao je drugi. - Ploča, ploča, Bašćanska ploča! - Nestala je? O, jao nama... Šef će nas ''ubiti''! - Ne razmišljaj o tome, tupane. Zovi policiju požuri! - Brzo! Potraži je! Možda je još tu... - rekao je treći. Mi smo ispred vrata zgrade zbunjeno gledali učiteljice jer nismo znali što se događa, a kamoli kako da se ponašamo u tom trenutku. - Što misliš da se događa unutra? - čulo se cijelo vrijeme. Svi smo se počeli međusobno propitkivati, a učiteljice su nas nelagodno gledale jer nisu znale hoćemo li sve to reći roditeljima koji bi možda podnijeli tužbu jer su nas doveli na mjesto pljačke. - Hmm, djeco, požurite u autobus da ne otiđe bez nas. - rekla je učiteljica i progutala ''knedlu''. Krenuli smo prema autobusu, a iz Akademije su se i dalje čuli glasovi: - Pa, gdje je ta policija?! Uff, što ćemo sada? Čim smo došli kući, sve smo ispričali roditeljima, ali oni su odlučili da ne će poduzimati nikakvu akciju, mada im nije bilo svejedno. U svim je programima na televiziji bila ta vijest, a tako i u novinama. Drugi smo dan došli u školu puni uzbuđenja jer smo svi kod kuće u glavi razrađivali i gradili teorije o tome što se desilo i kako su se događaji kasnije mogli odvijati. Te su ideje bile veoma zanimljive, ali jedna je bila posebna: Moguće je da su pljačkaši ploču uzeli i stavili na jako
jednostavno mjesto. Moguće. Na primjer, sakrili su ju u njihovom stanu, jer znaju da ju nitko tamo ne će ni primijetiti. A, ako i bude, ne će biti upućen u važnost uočenog predmeta, jer se u današnje vrijeme u narodu, zapravo, vrlo malo zna o vlastitoj kulturi i povijesnoj baštini. - Da, to bi moglo biti to. - svi smo se složili. Tako smo osnovali naš mali istraživački tim koji se dijelio na tri dijela. Prvi je bio logičan i činjenični dio u kojem su se zapisivali i razmatrali događaji koji su se tamo stvarno desili. Na primjer, ako je u Akademiju ušao netko čudan, to se zapisalo i razmotrilo. Drugi je dio bio kreativni dio, koji nije mogao funkcionirati bez prvog dijela, jer su trebale sigurne informacije da bismo mogli dalje istražiti i kreirati što se moglo desiti s pločom i gdje bi mogla biti. Treći je dio bio informatički, bez kojeg drugi dio nije mogao funkcionirati, jer su trebale informacije o mogućem položaju Bašćanske ploče i njenoj blizini. A, ne zaboravimo reći da je i treći dio trebao prvi, jer se pomoću slika osoba i njihovih događaja moglo detaljnije proučiti informacije o osobi. Sve se to događalo u tajnosti i nitko za to nije znao. Sastanci i proučavanja su se dešavali u točno određenim terminima. Svaki dan u drugo vrijeme, da netko ne bi nešto posumnjao. Jednog smo dana došli do informacije da bi ona zapravo mogla biti tamo gdje je i bila, u istoj zgradi, samo u drugoj prostoriji: u blagovaonici Akademije. Do informacije smo došli tako da je logički i činjenični dio proučio reakcije i ponašanje kuhara (ujedno i spremača). On je vozio kolica sa sredstvima za čišćenje, jer je vrijeme za jelo već bilo prošlo, pa je samo morao čistiti prostore Akademije. Kreativni dio je zaključio da je on imao pristup kontrolnoj sobi te da je mogao bez problema isključiti kamere. Također su zaključili da je Bašćansku ploču, pošto je bio kuhar i voditelj blagovaonice, stavio na stol umjesto kamene plohe i prekrio ju stolnjakom. Informatički mu je dio istražio dosje. Otkrili su da je dosad već bio upleten u zločine. Bili smo presretni kada smo došli do te informacije te smo odmah obavijestili učiteljicu, a ona je našu ideju proslijedila policiji. Policija je to istražila bolje i zaključili su da je to vrlo logična i pametna ideja. Bacila se na posao, ali su pozvali i nas u pomoć. Kada je kuhar vidio policiju, malo se zarumenio i bilo je vidljivo da je nervozan i da nešto skriva. Policija ga je ispitala te im je priznao da je to učinio. Rekao je gdje je ploča (bila je na mjestu naše pretpostavke). Također je priznao da radi za jednu, već pet godina traženu kriminalnu organizaciju, koju je policija odmah zatim našla i uhitila sve njene članove. Bašćansku ploču našli smo i vratili na njeno mjesto. Od načelnika policije dobili smo priznanja. Prepustili su nam razne slučajeve kako bismo ih riješili, a od Akademije smo osigurali besplatne ulaznice na njihove izložbe kroz cijelu godinu. Kuhara su, kako se lažno predstavljao, uhitili. Dobio je pet godina zatvora. Bili smo ponosni, a naš smo krimi-tim održavali još dugo vremena.

 

 

Ekskurzija u Italiju-Vanessa

 

 

U nezaboravnu Italiju krenuli smo u ranojutarnju srijedu u 4.30 sati. Prvo odredište bilo nam je Padova. Putem do sunčane Padove zaustavili smo se dva puta. Kad smo konačno stigli, krenuli smo u razgled grada. Obišli smo ogromnu i čudnovatu Baziliku sv. Antuna, koja je prepuna kipova i zlatnih skulptura. Nakon toga, prošetali smo ulicama i razgledali trg Proto delle.

Uskoro smo nastavili do prekrasne Verone, u kojoj smo prvo posjetili park Natura viva, u kojemu smo vidjeli smo puno lijepih i zaštićenih životinja. Nakon parka produžili smo do centra grada. Posjetili smo čarobnu Julijinu kuću. Matea i ja zalijepile smo potpisani flaster kao uspomenu. Nakon Julijine kuće, razgledavali smo sami dugačku Piazzu della Erbe i njezine trgovine te vidjeli ogromnu arenu. Nakon razgleda Verone uputili smo se do hotela. Tamo smo jeli čudnovatu hranu, ustvari... mislim da smo je više promatrali... a potom smo se smjestili u hotelske sobe. Naša je soba bila prometna. Prvo smo se raskomotili i istuširali, potom smo se družili svi zajedno te nešto odspavali.

         Drugi dan, u četvrtak, doručkovali smo solidan doručak i otputovali do zabavnog parka Gardaland. Tamo smo se svi razbacali.  Na početku smo Matea i ja zapele na dječjim spravicama. Čim smo se izbavile iz toga, otišle smo na strašne stvari koje su meni u početku  bile čak i prestrašne, pa sam odustala od njih. U  sklopu Gardalanda  smo ručali koji nas nije oduševio, ali najgore od svega bilo je to da smo za vrijeme ručka izgubile kartu koja prevladava sramežljivost. Kasnije smo ju našle. Poslije smo se vratile na sprave koje su nas ranije strašile i isprobale ih. Bilo je lijepo.

Nakon Gardalanda otišli smo u novi hotel - Elba u Riminiju. Uputili s smo se na čudnovatu večeru. Ostali smo razočarani novim hotelom. Morala sam vući silni kofer od 12 kilograma na četiri stotine i četvrti kat. Nakon toga uveselilo nas je tuširanje, zajedničko druženje i mini spavanac.

Treći smo dan ponovno doručkovali rano ujutro normalan sendvič pa otišli do brdovitog San Marina. Obavili smo sramotno fotografiranje kod Bazilike Sv. Marina i prošetali gradskim palačama i zidinama. Tamo smo u slobodno vrijeme obavili šoping, kupnjom suvenira i razglednica za svoje kod kuće pa otišli na ručak u restoran. Ručali smo nezaboravnu al dente tjesteninu i krastavce.

Nakon ručka produžili smo do zabavnog i minijaturnog parka Italija u minijaturi. Tamo smo razgledali minijaturne građevine i gubili vrijeme na zabavnim spravicama koje su imali. Nakon laganog tuširanja, otišli smo u večernji razgled Riminija. Razgledali smo zbijene trgovine i zabunom ušli u trgovinu za starije osobe pa nas je prodavačica doslovno istjerala van. Potom smo se vratili u hotel na desertnu večeru i proveli zabavnu posljednju večeru. Prije spavanja imali smo potragu za Mateinom kozmetičkom torbicom. Okrenuli smo sobu naglavačke i na kraju je pronašle ispod Majinog kofera. Potom smo zaspali.

Posljednji, četvrti dan, doručkovali smo, nagađate, ponovno ok sendvič. Spremili smo kofere i detaljno razgledali sobe kako bismo se  uvjerili da nismo ništa zaboravili. Sjeli smo u autobus i krenuli do Bologne. Prošetali smo dugim, srednjovjekovnim centrom, kojim dominiraju brojni tornjevi. Prošetali smo ulicom i razgledali trgovine. Potom smo otputovali do dogovorenog mjesta za ručak. U tom restoranu Matea i ja, zajedno s još nekoliko prijatelja, bili smo na kraju nepomičnog i dugog reda. Nakon brzog i pršuto-krumpirastog ručka, produžili smo do Venecije. Tamo smo se iskrcali i nastavili dalje brodom. Razgledali smo grad, posjetili jedan jedini gradski trg - Trg Sv. Marka - i fotografirali Most Uzdisaja. Posjetili smo i radionicu stakla Murano te pogledali brzu i vruću demonstraciju izrade lijepog konjića. Nastavili smo razgledanjem trgovina i ostatak vremena odmarali se na stubištu nepoznate crkve. Nakon toga vratili smo se brodom, sjeli u bus i krenuli kući.

Čim smo prešli slovensku granicu i vratili se u Hrvatsku, u moju županiju Istru, probudio se neki čudnovat i topliji osjećaj. Kad smo stigli u Trviž, bilo mi je žao. Morala sam se oprostiti s novostečenim prijateljima, ali i pohrliti u zagrljaj svojih bake i tate. Tim je trenutkom završeno putovanje u Italiju, premda dojmovi i sjećanja još uvijek traju i trajat će kao i uspomene, slike i suveniri!!!

Ekskurzija u Italiju-Alan

 

Prošli tjedan,  u srijedu, krenuo sam s razredom na ekskurziju u Italiju. Cjelokupna ekskurzija mi  se jako svidjela. U nekoliko sam dana upoznao puno novih vršnjaka i sa svima se sprijateljio.

U srijedu, odmah prvog dana, posjetili smo Padovu, Veronu, i safari park Natura Viva. U Padovi sam vidio Baziliku sv. Antuna i gradski trg. Zatim smo krenuli prema Veroni – posjet safari parku i razgled u pratnji lokalnog vodiča. Tijekom razgledavanja parka ujeo me je konj. Još i sada osjećam bol kada pomaknem lijevo uho. Nakon toga išli smo u centar Verone, razgledavali smo grad. Malo slobodnog vremena. Za vrijeme slobodnog vremena prišao nam je sumnjiv čovjek koji se predstavio uvjeravajući nas da nije terorist, ali po njegovoj odjeći i zubima čovjek bi pomislio suprotno. Nakon ove zgode, smjestili smo se u hotel s tri zvjezdice, ali ja mislim da nije ni za dvije. To je bio prvi dan ekskurzije.

Drugi dan, odmah ujutro, krenuli smo u Gardaland. Ulaskom u Gardaland odmah sam primijetio da moji prijatelji nisu baš za te sprave, stoga sam odmah pronašao novo društvo. Ručali smo u restoranu u Gardalandu i nakon toga opet smo imali vremena za uživanje u atrakcijama. Nakon toga  putovali smo za Rimini, smjestili se u hotel, opet s tri zvjezdice, večerali i tamo prespavali.

   Treći dan ujutro doručkovali smo i otišli u obilazak San Marina. Tamo sam vidio Baziliku sv. Martina, gradsku palaču i gradske zidine. Zatim smo posjetili zabavni park Italija u minijaturi. Tamo sam se zabavio, ali zabavio bih se još više da sam prije otkrio vodene topove. Nakon toga otišli smo večerati u hotel. Moram napomenuti da su u oba hotela imali iznimno lošu hranu, kao i kvalitetu stolica i lifta.

   Četvrti smo dan opet doručkovali i zatim krenuli za Bolognu. Razgledali smo grad i prošetali njegovim srednjovjekovnim središtem. Ručali smo i nakon toga otputovali prema Veneciji. Razgledali smo Veneciju – trg sv. Marka, šetnja, Most uzdisaja, Rialto. Posjetili smo radionicu murano stakala. Vidjeli smo demonstraciju obrade koja nam se svima jako svidjela. Nakon toga imali smo slobodno vrijeme za odmor i zabavu, nakon čega smo bili spremni za povratak kući. Na društvo u autobusu ne mogu se žaliti jer je bilo odlično, izvrsno smo se zabavili.

   Ekskurzija mi se jako svidjela jer sam upoznao drage osobe i jer sam se jako zabavio, siguran sam, kao i cijeli moj razred.

Ekskurzija u Italiju-David

U srijedu smo krenuli na izlet u Italiju. Probudio sam se u 3 sata. Spremio sam kofer i torbu i u 4:15 otišao prema Ben Shopu. S razredom sam dočekao autobus i u 4:30 krenuli smo prema Pazinu. Svi su se tamo ukrcali te smo s dva autobusa krenuli prema Padovi.

 Vozili smo se 6 sati i s vodičima razgledali Padovu. Posjetili smo Baziliku Sv. Antuna i nekoliko glavnih trgova. Istog smo dana nastavili put prema Veroni. Vidjeli smo rimsku arenu i Julijinu kuću te se prošetali dugačkom ulicom punom modnih trgovina.

Autobusom smo otišli u Safari park Natura Viva i vidjeli puno životinja koje se ne mogu pronaći u na ovim prostorima, npr. žirafe, nosorozi, lavovi, hijene, zebre, deve...

Zatim smo krenuli prema hotelu na večeru. Hrana je bila čudna i nismo se najeli. Nakon večere smo otišli u sobe, raspakirali se pa se družili na hodniku ili u drugim sobama.

Ujutro smo se probudili u 6:30 i u 8 sati otišli na doručak.

40-tak minuta vozili smo se do Gardalanda. Tamo smo proveli cijelo poslijepodne, zabavljali smo se na vožnjama i igrajući igre u kojima smo osvajali plišane igračke. Ručali smo u restoranu u obliku dvorca.

Dugo smo se vozili do Riminija i odmah otišli u hotel. Večerali smo i otišli u sobe. Bili smo na najvišem katu koji ima samo 4 sobe od ukuplo 408 soba.  Družili smo se sa susjedima i otišli spavati.

Nakon doručka u hotelu vozili smo se do San Marina koji mi se najviše svidio. Sa zidina na vrhu grada se sa jedne strane vidi more, a sa druge brda. Imali smo puno slobodnog vremena. Prošetali smo gradom više puta, kupili puno suvenira i popili kavu.

Posjetili smo Italiju u minijaturi u kojoj smo imali 2 sata slobodnog vremena i bilo je dosadno dok zadnjih 15 minuta nismo otkrili najzanimljiviji dio parka. Uspio sam smočiti samo kosu i gornji dio majice dok su ostali bili svi mokri. Želio sam ostati duže, ali smo morali otići nazad u hotel.

Pošto je bila zadnja noć, učitelji su nas pustili da se duže družimo po sobama, bilo je jako zabavno.

Posljednji dan otišli smo u Bolognu koja broji oko 400 000 stanovnika. U slobodno vrijeme razgledali smo centar grada i popili kavu.

U Veneciji smo se vozili turističkim brodom i s njega vidjeli puno velikih crkava, u jednoj je bila svadba. Ulice su tamo jako uske, ima puno ljudi i svi se sporo kreću. Otišli smo u zgradu gdje je bila neka izložba i puno ljudi. Vidjeli smo kako se izrađuje muransko staklo , kupio sam ga.

Na povratku kući bili smo tužni, ali i jako umorni. Pozdravili smo se s prijateljima i iskrcali u večernjim satima.

                 Izlet u Italiju je bio nezaboravan. Upoznao sam puno prijatelja, družili smo se, zabavljali se i pričali. Ovo je bio moj omiljeni izlet i jako sam tužan što je završio. Želio bih opet otići više dana s istim prijateljima na izlet.


 

Me jadi!

Sve me jadi!

Svi me jade:

Od brata do sestre,

od sestre do brata,

i mama, i tata.

Brat ništo fraka

i ki će bit kriv:

Ja!

Sestra po hiži teče

a ja bin rada zadaću pisat

ma znan da od nje

neću mira imat

i to me jadi.

 

Jadi me sve i svi.

Eko, sada isto i vi!

              Nikola Kajapić

Jubav je, ma siguro znate...

Ma meni se pera da ne znate.

To je ono... kad se zajubiš...

kao da mozak zgubiš.

 

Jubav je kad nekega voliš najviše na svitu,

a zamišlaš si da skupa jidete jotu.

Pensaš samo o njoj,

sve zlato da biš joj.

 

Nikako iz glave maknut je ne moreš,

zajno njoj na mobitel tipkaš,

na pisma srca ljepkaš.

Ne moreš bez nje zdurat,

ma ćeš morat poj spat.

                    

                            Antonio Cvijanović

bottom of page